Pohod na Omišku Dinaru
Tradicija se nastavlja
Stubički planinari su ove godine održali svoje tradicionalno trodnevno okupljanje u kampu, ali ovaj puta u Omišu.
Tko će kod koga nego svoj kod svoga – malo smo poslovicu izmijenili da bismo mogli reći kako je spretni i okretni tajnik našeg društva iskoristio činjenicu da tvrtka Rudan d.o.o. iz Žminja koja je vlasnik Termi Jezerčica ima koncesiju u kampu „Galeb“ i dogovorio boravak zainteresiranih 30-ak članova društva od 4. do 6. listopada. Držimo se provjerenog hodograma: okupljanje u petak, planinarski pohod u subotu od jutra pa dok se ne obavi planirano, zajednički roštilj i druženje u kampu te opuštanje u nedjelju.
Planinarski zadaci
U planinarskom dijelu odradili smo uspon do tvrđave Fortica iznad grada Omiša feratom koja je tehnički i kondicijska srednje zahtjevna, ali vrijedna svakog truda koji je nadoknađen prekrasnim vidicima prema gradu Omišu i rijeci Cetini. Uspon traje oko 30 min i savladava se visinska razlika od 200 m nadmorske visine. No, nekoliko članova ipak se odlučilo zaobilaznom stazom doći do tvrđave. Kako je prognoza vremena bila najčešće gledana aplikacija, vidjelo se da je kiša neizbježna pa se tek devetero članova odlučilo na uspon do vrha Omiške Dinare Kula na 864 mnv. I doista, bila je to prilika za testiranje planinarske opreme (bili smo skroz mokri), ali znali smo da se u baznom kampu sprema roštilj pa motivacije nije nedostajalo. Dodatno nas je elanom ispunila činjenica da smo putem sretali sudionike utrke „24 sata Imbera“ koja je baš bila u tijeku. S nekolicinom njih smo se tijekom našeg uspona i silaska susreli i po nekoliko puta te tako imali uživo priliku vidjeti ljude koji su se i do 15 puta popeli do vrha i spustili natrag tijekom tih 24 sata. Zaslužuju svako poštovanje! Zahvaljujući navedenoj utrci upoznali smo i članove organizacijskog tima te se okrijepili u planinarskom skloništu „Luda kuća“ na 650 metara nadmorske visine koje održava PD Imber iz Omiša.
Zajedničko druženje
Kiša i sunce nastavili su svoju igru prevlasti pa smo se do silaska u kamp stigli i posušiti. No, iako smo uspjeli formirati zajednički stol i tek kratko uživati u delicijama koje su nas dočekale – neke su pripremili „naši ljudi u baznom kampu“, a stigao je i čuveni specijalitet soparnik – kiša nas je potjerala pod krovove kućica i malo ograničila kretanje. No, veselja i pjesme nije nedostajalo pa se druženje nastavilo do dugo u noć.
Zadnjeg dana bilo je prilike i za kupanje i za boravak u starom gradu. Može se reći da je ovaj izlet u potpunosti ispunio zadatak i sve sudionike obogatio za iskustvo koje smo već poželjeli ponoviti.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.